15.10.26. Životinje u ostavinskim postupcima
Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
n. r. g. Damir Habijan, ministar
Ulica grada Vukovara 49
10 000 Zagreb
Poštovani ministre Habijan,
obraćamo Vam se zbog problema koji se u praksi pojavljuje nakon smrti osoba koje su skrbile o životinjama, a koji može imati ozbiljne posljedice na njihovu dobrobit. Smatramo da je potrebno osigurati da se u ostavinskim postupcima pravodobno utvrdi postoje li iza pokojnika životinje o kojima je skrbio kako bi se njihov pravni status i prijelaz na nasljednike mogli utvrditi u okviru ostavinskog postupka.
Smatramo važnim istaknuti da za rješavanje ovog problema nije nužno stvarati novu kategoriju nasljeđivanja životinja niti mijenjati postojeći Zakon o nasljeđivanju. Postojeći pravni okvir već daje osnovu za takvo postupanje.
Člankom 5. Zakona o nasljeđivanju propisano je da je nasljednik sveopći pravni sljednik ostavitelja te da ostaviteljeva ostavina smrću prelazi na nasljednika, a da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se zbog svoje pravne naravi ili po zakonu ne može naslijediti. Člankom 129. istoga Zakona dodatno je propisano da u času ostaviteljeve smrti na nasljednika po sili zakona prelazi ostavina te da nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika.
Zakon o nasljeđivanju pritom ne dopušta selektivno odricanje od pojedinih dijelova ostavine. Člankom 133. stavkom 1. propisano je da se odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom. To znači da osoba koja prihvati nasljedstvo ne može odabrati koje će pojedine sastavnice ostavine prihvatiti, a koje neće.
U građanskopravnom smislu životinje su predmet prava vlasništva, uz primjenu posebnih propisa kojima se uređuje njihova zaštita. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da ostaviteljevi posjedi, stvari i prava prelaze na nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (članak 17.), a da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva (članak 128.).
Stoga smatramo da činjenica da je riječ o životinji ne može biti razlog da se ona u ostavinskom postupku jednostavno izostavi iz utvrđivanja ostavine. Ako je ostavitelj bio vlasnik životinje, njezin se pravni status nakon njegove smrti mora utvrditi u okviru postojećih pravila o nasljeđivanju. Nasljednik koji prihvati nasljedstvo ne može se pritom odreći samo životinje, a prihvatiti ostale dijelove ostavine.
Ovo je osobito važno jer sam Zakon o nasljeđivanju u članku 174. propisuje da se u ostavinskom postupku utvrđuje što čini ostaviteljevu ostavinu, dok člankom 226. stavkom 2. točkom 2. propisuje da rješenje o nasljeđivanju sadržava oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu.
Stoga smatramo da je potrebno osigurati da se u praksi ostavinskih postupaka sustavno utvrđuje i je li ostavitelj imao životinje o kojima je skrbio te da se njihov status uzme u obzir pri utvrđivanju ostavine kako one ne bi ostale izvan ostavinskog postupka.
Zakon o zaštiti životinja propisuje obavezu odgovarajuće skrbi za životinje i zabranjuje njihovo napuštanje. Ako nakon smrti skrbnika nitko ne preuzme odgovornost za životinju, ona može vrlo brzo ostati bez hrane, vode, smještaja ili potrebne veterinarske skrbi te završiti napuštena na ulici. Napuštanje životinje nije samo kršenje obaveza propisanih Zakonom o zaštiti životinja nego i kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do jedne godine, a ako je napuštanjem prouzročena smrt životinje ili je napušten veći broj životinja, kazna zatvora do dvije godine.
Zato je važno osigurati da se u svakom ostavinskom postupku utvrdi je li ostavitelj imao psa, mačku ili drugu životinju koja je bila u njegovu vlasništvu te da se ta činjenica uzme u obzir pri utvrđivanju ostavine, jednako kao što se utvrđuje postojanje nekretnina, vozila, novca i drugih prava i obveza ostavitelja. Životinja ne bi smjela ostati izvan ostavinskog postupka samo zato što nije navedena u rješenju o nasljeđivanju ili zato što se njezino postojanje u postupku uopće nije utvrdilo.
Osim toga, nasljednik koji prihvati nasljedstvo ne može selektivno prihvatiti pojedine dijelove ostavine, primjerice kuću, stan ili automobil, a istodobno odbiti životinju. U pogledu njezina prijelaza na nasljednika, životinja ne može biti tretirana kao da smrću ostavitelja prestaje biti predmet njegova vlasništva, niti nasljednik može prihvatiti samo pojedine dijelove ostavine prema vlastitom izboru. Životinja u tom smislu nije iznimka od pravila o nasljeđivanju, nego dio ostavine čiji se pravni status mora utvrditi u ostavinskom postupku.
Nakon stjecanja vlasništva nasljeđivanjem, nasljednik je dužan postupati prema životinji u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja. Ako ju ne želi zadržati, to ne znači da može odbaciti životinju, nego da mora odgovorno riješiti njezin daljnji smještaj i skrb uključujući, ako ju ne želi zadržati, prijenos vlasništva na drugu osobu ili drugo odgovarajuće rješenje predviđeno propisima.
Na temelju svega navedenoga, predlažemo da se u ostavinskim postupcima uvede obavezno utvrđivanje postojanja životinja u vlasništvu ostavitelja te da se podatak o njima uzme u obzir pri utvrđivanju ostavine. Smatramo da je potrebno jasno uputiti sudove i javne bilježnike kao povjerenike suda da pitanje životinja ostavitelja sustavno uključe u ostavinske postupke kako životinja ne bi zbog pukog previda ostala izvan postupka.
Vjerujemo da se ovakvim jednostavnim proceduralnim korakom može spriječiti velik broj situacija u kojima, nakon smrti skrbnika, životinje ostaju izbačene na ulicu i postaju financijski teret jedinica lokalne samouprave koje financiraju njihovo zbrinjavanje u skloništima ili već preopterećenih udruga za zaštitu životinja.
Stoga Vas molimo za povratnu informaciju o našoj zamolbi i mogućnostima provedbe postojećeg pravnog okvira u praksi.
S poštovanjem,
Snježana Klopotan Kačavenda
koordinatorica projekata
